Gràčišće, biser središnje Istre. Izgovorit ćemo njegovo ime i onako kako to čine

mještani, s osebujnim zvukom ovdašnje cakavice: Gracìšće!

U pretpovijesnim je vremenima u Istri bilo oko 400 drevnih suhozidnih naselja… gradina, kastelijera. Bile su to, na uzvisinama, nastambe drevnih Histra. Na tlu starih naseobina, iznikli su gradići: jedan je od njih Gračišće.

Nalazimo se na vidikovcu pozadi župne crkve svetoga Vida. Neusporediv je, zapravo nestvaran ovaj panoramski pogled… Poput božićnih kolača, za zimskih se dana tamo na sjeveru i sjeverozapadu vide bijeli obrisi… Alpe! Ova brdašca, staze i putići što ih držimo na dlanu, to su vidici kojima bi svaki čas mogla proći povorka Triju kraljeva iz Gospine Crkve na Placu… To je Škȍpljak sa svojom glasovitom Stazom svetog Šimuna. Za šetače, za razgovor s krošnjama, dobrotom zemlje i tragovima vremena – nezaboravno iskustvo! Staza veličanstvenog prijateljstva s prirodom!

Gračišće je vidikovac s kojeg pogledom dohvaćamo Učku, Plominsku goru, Cres, lošinjsku Osorčicu, još dalje Velebit…

A ovdje u gradu – jer je Gračišće ponajprije grad – evo nam okrepe u konobi „Marino“, pravoj srednjoistarskoj oštariji, tu uz gradska vrata i gotičku biforu palače Salomon… Pjȁt manèštre? Pršùt? Njoki, fuži… Žlómprt, kobasìce… s domàćin kapúzon i bukalèta terȃna… Za početak, možda će trebati i koja riječ prijevoda, ali potom… uz ovo ognjište svi pojmovi bivaju jasniji…

Gračišće priređuje glasovitu vinsku smotru, susrete svirača organića, usnih harmonika…

a Vidova, blagdan sveca zaštitnika, jedna je od najvećih pučkih svečanosti u Istri.

Glasovita utrka na magarcima tek je jedan od punktova ove fešte.

Kao od šale prolazimo vjekovima, ulicom nazvanom „Pod svetu Fumiju“ jer je ovdje njezina crkva iz 14. stoljeća. U njoj nalazimo raspelo iz 13. vijeka, prije nekoliko desetljeća izloženo u Parizu. Ulica kojoj krademo tišinu diči se ostacima kuća starijih od vremena otkrića Amerike…

Psi svete Fumije, tj. Eufemije, uščuvali su mjesto – tako kaže predaja - od strašnih kužnih bolesti… Ovo je – ali ne boj ga se! - strašan lik kuge u kamenu, pod voltom negdašnje rezidencije pićanskih biskupa a nadomak davno zaboravljena gradskog zatvora.

Kamenom prolaze koraci, korakom idu stoljeća…

Ljepota kamena uz crkvu Majke Božje na Placu. Petnaesto stoljeće. Poklonstvo kraljeva na freskama i zapisi predaka u glagoljičkim grafitima. Ljepota kamena u stariću, u uklesanim mjerama za žito i ulje… u vertikali zvonika što dosiže modrinu i runo mladih oblaka. Pod Ladonju? Na Placu? Kroz osmijeh djetinjstva ili sjećanja starijih? O da, mi smo u Gračišću što u sebi nosi ponos žuljevitih ruku, postojanost, prijateljstvo i - neugasivi izazov pjesme!