nedjelja, 22. lipnja

Bakar je  domaćin MIK-a i to po trinaestiput. Festivalska večer održati će se na obnovljenom Žalu ribara. 

BAKAR (tekst iz uvodnog filma o Bakru - Kartulina z MIK-a)

Ribarski brod, trabakul, turisti… Tko god pramcem ušao u ovaj predivni zaljev, osjetit će svu ljepotu  primorskog krajolika! Izjutra, bit će to kao birani motiv s još neosušena slikarskog platna s modrom fantazijom na skušinu tijelu.  Uz staklo i lim na Magistrali.

Razliven na četiri i pol kilometra dužine, ovo je Bakarski zaljev u čije se ogledalo urušavaju strmine zelenila i krša. Čitava je jedna padina svojevrsna umjetnička instalacija: ostaci suhozidom obrubljenih malih vinograda. Na njima je nekoć rodila loza Belina, darujuć Bakru i svijetu svoju pjenušavu „Bakarsku vodicu“…

Bakar - dekretom carice Marije Terezije slobodna luka i slobodan grad -  sa svojim je Zaljevom čudesna a i surova priča o čovjeku graditelju, neimaru… o čovjeku devastatoru i vječnim naporima da se Božji darovi u prirodnosti svoga izgleda ostave naraštajima na korištenje i ponos… Od 1976. do 1995. razdoblje je bakarskog utonuća u sumorni okoliš pod 250 metara visokim dimnjakom Koksare, bez jasnijih vidika da bi se opet u Zaljev i Grad mogli vratiti živost kvarnerske rive i putničkih, turističkih komunikacija…  No, izronila je nada da bi u sobi s pogledom na more neki suvremeni turist,  poput onog novinara „Novog lista“ iz 1905. godine, mogao udahnuti komad Mediterana. Da bi o bakarskom hotelu „Jadran“ mogao ovako zapisati: „S prozora njegovih možeš ribu loviti, a u neposrednoj blizini je tunolovka…“

Stvari se mijenjaju; korak po korak Bakar se, uza sve napore, vraća svojim prirodnijim vizurama. Jer, labirint je ovo izazovnih ljepota; splet uspona i ulica, kamenih lukova i terasa… Oko župne crkve svetoga Andrije i Kaštela; posvuda: zastoj pred novim zagonetnim prolazom, ustremljeni pogled prema Zaljevu. Srdačnijim uzletom, opijeni znatiželjom dolaze valovi: da pogledaju, da čuju štogod o starome izvoru Jazu, tu na samoj Rivi… O izvoru slatke vode, izdašnom za onih negdašnjih 60 bakarskih jedrenjaka… za pralje i žednoga putnika, za djecu u prolazu. Ne, voda starome kapitanu zasad ne treba; on umače, evo, komad bakarskog baškota u vino i gleda prema uspomenama.

            A Bakar je lanterna pomorskih tradicija! Godine 1849. ovdje je osnovana Kraljevska nautička, danas Pomorska škola, najstarija strukovna školska ustanova u Hrvatskoj. Gradski muzej čuva sjećanja na bakarske starine od antičkih vremena do danas, ponajprije one u vezi s nautikom i slavnom Školom… Ovdje u Bakru rođen je Adolf Veber Tkalčević, pisac i jezikoslovac; ovdje je Ante Starčević zaplovio u političke vode, a mnogi su stekli temeljna znanja za plovidbu oceanima. Stari je Magistrat mjesto gdje se od 16. stoljeća obnašaju upravne dužnosti u Gradu. Crkva svete Margarete s Metzingerovom slikom, pa Majka Božja od Porta, Rimska i Turska kuća… Ovo su tek neke od znamenitosti u gradu u čijem drevnom nazivu Volcera ili Velcera nekoji naziru keltski izraz Vel-Kier, što bi trebalo značiti: Kameni zaljev…

            Kamenje i gromače zorno se ogledaju u moru. Štoviše, idu glasi da će na stolove uskoro i ona prava „Bakarska vodica“… Sinoć se začula pjesma:

I vrijeme je, uostalom, da se otvore Vrata od Pjesme.