|
Četvrtak, 24. lipnja Gračišće je sedmi domaćin festivala Melodije Istre i Kvarnera 2010. Gradić čije je postojanje zabilježeno već davne 804. godine, po treći je put domaćinom jedinog putujućeg festivala na svijetu. Pitoreskno mjesto poznato je po sajmu vina i po festivalu organića (usna harmonika). Dvije godine Gračišće je uz Mali Lošinj dobitnik zastave MIK-a kao najbolji domaćin. GRAČIŠĆE Uvodni tekst iz filma o Gračišću - Kartulina z MIK-a)
Gràčišće, biser središnje Istre. Izgovorit ćemo njegovo ime i onako kako to čine mještani, s osebujnim zvukom ovdašnje cakavice: Gracìšće! U pretpovijesnim je vremenima u Istri bilo oko 400 drevnih suhozidnih naselja… gradina, kastelijera. Bile su to, na uzvisinama, nastambe drevnih Histra. Na tlu starih naseobina, iznikli su gradići: jedan je od njih Gračišće. Nalazimo se na vidikovcu pozadi župne crkve svetoga Vida. Neusporediv je, zapravo nestvaran ovaj panoramski pogled… Poput božićnih kolača, za zimskih se dana tamo na sjeveru i sjeverozapadu vide bijeli obrisi… Alpe! Ova brdašca, staze i putići što ih držimo na dlanu, to su vidici kojima bi svaki čas mogla proći povorka Triju kraljeva iz Gospine Crkve na Placu… To je Škȍpljak sa svojom glasovitom Stazom svetog Šimuna. Za šetače, za razgovor s krošnjama, dobrotom zemlje i tragovima vremena – nezaboravno iskustvo! Staza veličanstvenog prijateljstva s prirodom! Gračišće je vidikovac s kojeg pogledom dohvaćamo Učku, Plominsku goru, Cres, lošinjsku Osorčicu, još dalje Velebit… A ovdje u gradu – jer je Gračišće ponajprije grad – evo nam okrepe u konobi „Marino“, pravoj srednjoistarskoj oštariji, tu uz gradska vrata i gotičku biforu palače Salomon… Pjȁt manèštre? Pršùt? Njoki, fuži… Žlómprt, kobasìce… s domàćin kapúzon i bukalèta terȃna… Za početak, možda će trebati i koja riječ prijevoda, ali potom… uz ovo ognjište svi pojmovi bivaju jasniji… Gračišće priređuje glasovitu vinsku smotru, susrete svirača organića, usnih harmonika… a Vidova, blagdan sveca zaštitnika, jedna je od najvećih pučkih svečanosti u Istri. Glasovita utrka na magarcima tek je jedan od punktova ove fešte. Kao od šale prolazimo vjekovima, ulicom nazvanom „Pod svetu Fumiju“ jer je ovdje njezina crkva iz 14. stoljeća. U njoj nalazimo raspelo iz 13. vijeka, prije nekoliko desetljeća izloženo u Parizu. Ulica kojoj krademo tišinu diči se ostacima kuća starijih od vremena otkrića Amerike… Psi svete Fumije, tj. Eufemije, uščuvali su mjesto – tako kaže predaja - od strašnih kužnih bolesti… Ovo je – ali ne boj ga se! - strašan lik kuge u kamenu, pod voltom negdašnje rezidencije pićanskih biskupa a nadomak davno zaboravljena gradskog zatvora. Kamenom prolaze koraci, korakom idu stoljeća… Ljepota kamena uz crkvu Majke Božje na Placu. Petnaesto stoljeće. Poklonstvo kraljeva na freskama i zapisi predaka u glagoljičkim grafitima. Ljepota kamena u stariću, u uklesanim mjerama za žito i ulje… u vertikali zvonika što dosiže modrinu i runo mladih oblaka. Pod Ladonju? Na Placu? Kroz osmijeh djetinjstva ili sjećanja starijih? O da, mi smo u Gračišću što u sebi nosi ponos žuljevitih ruku, postojanost, prijateljstvo i - neugasivi izazov pjesme! |
|
nedjelja, 22. lipnja Bakar je domaćin MIK-a i to po trinaestiput. Festivalska večer održati će se na obnovljenom Žalu ribara. BAKAR (tekst iz uvodnog filma o Bakru - Kartulina z MIK-a) Ribarski brod, trabakul, turisti… Tko god pramcem ušao u ovaj predivni zaljev, osjetit će svu ljepotu primorskog krajolika! Izjutra, bit će to kao birani motiv s još neosušena slikarskog platna s modrom fantazijom na skušinu tijelu. Uz staklo i lim na Magistrali. Razliven na četiri i pol kilometra dužine, ovo je Bakarski zaljev u čije se ogledalo urušavaju strmine zelenila i krša. Čitava je jedna padina svojevrsna umjetnička instalacija: ostaci suhozidom obrubljenih malih vinograda. Na njima je nekoć rodila loza Belina, darujuć Bakru i svijetu svoju pjenušavu „Bakarsku vodicu“… Bakar - dekretom carice Marije Terezije slobodna luka i slobodan grad - sa svojim je Zaljevom čudesna a i surova priča o čovjeku graditelju, neimaru… o čovjeku devastatoru i vječnim naporima da se Božji darovi u prirodnosti svoga izgleda ostave naraštajima na korištenje i ponos… Od 1976. do 1995. razdoblje je bakarskog utonuća u sumorni okoliš pod 250 metara visokim dimnjakom Koksare, bez jasnijih vidika da bi se opet u Zaljev i Grad mogli vratiti živost kvarnerske rive i putničkih, turističkih komunikacija… No, izronila je nada da bi u sobi s pogledom na more neki suvremeni turist, poput onog novinara „Novog lista“ iz 1905. godine, mogao udahnuti komad Mediterana. Da bi o bakarskom hotelu „Jadran“ mogao ovako zapisati: „S prozora njegovih možeš ribu loviti, a u neposrednoj blizini je tunolovka…“ Stvari se mijenjaju; korak po korak Bakar se, uza sve napore, vraća svojim prirodnijim vizurama. Jer, labirint je ovo izazovnih ljepota; splet uspona i ulica, kamenih lukova i terasa… Oko župne crkve svetoga Andrije i Kaštela; posvuda: zastoj pred novim zagonetnim prolazom, ustremljeni pogled prema Zaljevu. Srdačnijim uzletom, opijeni znatiželjom dolaze valovi: da pogledaju, da čuju štogod o starome izvoru Jazu, tu na samoj Rivi… O izvoru slatke vode, izdašnom za onih negdašnjih 60 bakarskih jedrenjaka… za pralje i žednoga putnika, za djecu u prolazu. Ne, voda starome kapitanu zasad ne treba; on umače, evo, komad bakarskog baškota u vino i gleda prema uspomenama. A Bakar je lanterna pomorskih tradicija! Godine 1849. ovdje je osnovana Kraljevska nautička, danas Pomorska škola, najstarija strukovna školska ustanova u Hrvatskoj. Gradski muzej čuva sjećanja na bakarske starine od antičkih vremena do danas, ponajprije one u vezi s nautikom i slavnom Školom… Ovdje u Bakru rođen je Adolf Veber Tkalčević, pisac i jezikoslovac; ovdje je Ante Starčević zaplovio u političke vode, a mnogi su stekli temeljna znanja za plovidbu oceanima. Stari je Magistrat mjesto gdje se od 16. stoljeća obnašaju upravne dužnosti u Gradu. Crkva svete Margarete s Metzingerovom slikom, pa Majka Božja od Porta, Rimska i Turska kuća… Ovo su tek neke od znamenitosti u gradu u čijem drevnom nazivu Volcera ili Velcera nekoji naziru keltski izraz Vel-Kier, što bi trebalo značiti: Kameni zaljev… Kamenje i gromače zorno se ogledaju u moru. Štoviše, idu glasi da će na stolove uskoro i ona prava „Bakarska vodica“… Sinoć se začula pjesma: Vapor plovi, vapor plovi, se valove reže… Divojčica milo, divojčica milo, košuljicu veze… I vrijeme je, uostalom, da se otvore Vrata od Pjesme. |
|
Petak, 18. lipnja Čavle su iza Rijeke (28) rekorder s 25 mikovskih večeri. U Čavlima je po prvi put vršen prijenos jednog festivala u boji i to finala MIK-a 1974. Festival MIK je pokrovitelj nagrade za najbolju interpretaciju na "Grobničkoj skali", festivalu koji se svake godine održava u Čavlima. Festival je namijenjen mladim i još neafirmiranim izvođačima. Dobitnik te nagrade stječe pravo nastupa na slijedećem MIK-u. ČAVLE (tekst iz uvodnog filma o Čavlima - Kartulina z MIK-a) Današnja Općina Čavle središnji je dio područja nekadašnjega Grobničkoga kaštela - srednjovjekovnog feudalnog sjedišta knezova Frankopana i kasnije grofova Zrinskih, uključujući cijelo Grobničko polje. Tu se nebu propinje najzapadniji frankopanski kaštel nekadašnje Vinodolske knežije, koji je oko tisućite godine izgrađen na rimskim temeljima. U ovome dijelu Hrvatskoga primorja stare zidine miluje, s jedne strane mediteranska klima i blagonakloni mu Kvarner, iznad kojega se isprepliću bajkovita brdašca s obiljem ljekovitoga bilja karakterističnih mirisa mediteranskoga podneblja, a s druge mu pak strane obronci još uvijek pitomih planina u nizu, kao predvorje Gorskoga kotara, daruju svježinu kontinentalne klime. U neposrednoj blizini Kaštela je župna crkva svetih Filipa i Jakova, o kojoj su prvi zapisi iz 1105. godine. Ispod Kaštela se pak proteže Grobničko polje, na kojemu su 1241. godine Hrvati pobijedili Tatare, kojih se prodori dalje od Grobničkoga polja nigdje u povijesti ne spominju. U to vrijeme Grad je Grobnik bio u vlasništvu knezova Krčkih, koji se od 15 st. nazivaju Frankopani, a iza toga Grobnik prelazi u ruke njihovih rođaka - grofova Zrinskih. 15. stoljeće je doba silovitih provala Osmanlija. Uza sve to , 1671. vrlo bogati Grobnik opljačkan i predan austro-ugarskoj komori. Prerastajući u lokalno trgovačko i obrtničko središte, grobničko se podgrađe u 19. stoljeću širi i poprima urbane karakteristike. uz prometnicu na putu od Grobnika prema Bakru, u tranzitno se i trgovačko središte razvija naselje Cernik, a uz Lujzijsku cestu mlađa naselja Soboli i Čavle, koje je danas sjedištem Općine. Na području Općine Čavle je od 1932. godine sportska zračna luka, a od sedamdesetih godina 20. stoljeća i automotodrom Grobnik. (V. J.)
|
|
Ponedjeljak, 21. lipnja Labin je po osamnesti put domaćinom MIK-a. Već je prošle godine bilo predviđano da će se festivalska večer održati u Rapcu na rivi, no zbog kiše to nije ostvareno, već je festival održan u sportskoj dvorani u Labinu. Ove godine, nadamo se da ćemo ostvariti "morski "ugođaj MIK-a u Rapcu. Dobrodošli! LABIN (tekst iz uvodnog filma o Labinu i Rapcu - Kartulina z MIK-a) S jedne strane Kvarner, a s druge središnja Istra! Fortica… tako se zove ovaj utvrđeni vidikovac na tjemenu grada Labina, gdje, nadomak zvonika, promatramo starogradske krovove, a potom Donji Labin i Rabac. Od mletačkih vremena do praga 21. stoljeća rudarstvo je obilježilo ovaj kraj, pa se u Donjem Labinu još izdiže rudničko dizalo, šoht, kao simbol uz koji su egzistencijom bile povezane generacije. Rudarstvo i „kôvarska“ Labinska republika iz 1921. ostaju ponos Labina i Labinštine, baš kao i zvonka, starodrevna cakavica, govor „po labinjònski“ ili „po domôće“, što živi i u spomenu iseljeništva u prekomorskim krajevima. Vijugava cesta i nezaboravna Pješačka staza, spajaju Labin s Rapcom, jednim od punktova istro-kvarnerskog turizma, poznatog po iznimnoj čistoći mora i smaragdnim plažama. U gradu Labinu… s prostranoga trga s loggiom i Vijećnicom, ulazimo, evo, kroz Vrata Svetoga Flora, do kampanila s urom pod kojim se smjestilo jedno od najčudesnijih malih kazališta, dom stiha, pjesme i glazbe. Na pročelju župne crkve nalazi se kameni lav kojemu je majstor u ždrijelu izradio pomičnu kamenu lopticu… Unutrašnjost crkve rese lijepe i vrijedne oltarne pale i kipovi. Na poseban način, umjetnost nastanjuje labinske galerije i ateliere, čuvajući već tradicijom epitete Grada umjetnika! Barokna palača Battiala- Lazzarini udomljuje zbirke Narodnog muzeja, umjetnine i dokumentaciju minulih vremena. Tu se nalazi i minijatura rudničkih horizonata, rudnik u malome, jedinstveni prikaz eksploatacije kamenog ugljena i težine rudarskog posla. Zbirka Matije Vlačića Ilirika susret je s erudicijom ovog protestantskog pisca i teologa iz XVI. stoljeća. Ulica u kojoj se Zbirka nalazi nosi naziv Giuseppine Martinuzzi, spisateljice, revolucionarke u borbi za solidarnost potlačenih i radnička prava. Uskočka vrata vode nas na Šetalište San Marco, impresivnu kvarnersku terasu s koje dohvaćamo konture Cresa. No, na pol puta, evo nas opet u Rapcu u lučici što odiše teretom jutrošnjih ribarica što režu vodu uz crkvicu sv. Andrije, zaštitnika ribara. Šetnjom od Vele Đirìne do Lanterne, koraci prate priču valova što iznova pripovijeda o počecima i rastu - ovdje na istočnoj obali Istre - voljenoga turističkog boravišta. (d.n.) |
|
Srijeda, 24. lipnja Pula je osmi domaćin Festivala Melodije Istre i Kvarnera 2009. Prepun arheoloških ostataka iz antičkog doba i poznat po najmonumentalnijoj građevini u ovom dijelu Hrvatske, ovaj grad ugošćuje Festival šesnaesti put. Festivalska večer održati će se na Forumu. PULA (tekst iz uvodnog filma o Puli- Kartulina z MIK-a) Ovaj zaljev, ova sigurna luka… drevni to bijaše izazov za čarobnu priču o boravištu, naseobini, Gradu! Na valovima pretpovijesti, u luku ulaze Argonauti! Zagonetna lađa s Jazonom i Medejom, sa Zlatnim runom i mornarima... među kojima je i Orfej sa svojom lirom, bordìžala je i ovim krajem. Kolhiđani, u potjeri za Argonautima i otetim im Zlatnim runom, zastaju… i nastanjuju pitomu obalu… Ovo je dio mitopoetske priče o Puli. I predaja i dokumenti, i lovor i ruže – kako hoće pjesma – prate nas na putu od pulske Arene, najvećeg kinematografa i najljepšeg otvorenog teatra na Mediteranu, do Katedrale, Foruma… do dizalica ponosnog Brodogradilišta gdje ploveći divovi u svijet nose poemu o čovjeku, brodu i plovidbi. Gradska vijećnica u Puli niže kontinuitet susreta gradskih otaca od antičkih vremena do danas… Gospodarski i kulturno-prosvjetni centar Istre, Pula je mjesto stjecanja znanja unutar Sveučilišta i njegovih fakulteta… mjesto brojnih priredaba i festivala u Istarskom narodnom kazalištu i na otvorenim pozorniciama. Poput Rima sazdana na sedam brežuljaka, Pula na središnjem brdu, kamo nas vode starogradski usponi, rasprostire veličanstveni gradski vidikovac: Mletačku tvrđavu, Kaštel! Na uvidu posjetiteljima iz zemlje i inozemstva, tu su tragovi vremena - građa Povijesnog muzeja Istre. Tek nakorak od Malog antičkog Kazališta, Arheološki muzej Istre riznica je antičkih umjetnina, uporabnih predmeta, grobnih natpisa, skulptura, reljefa… Ostaci bazilike sv. Marije Formoze, u malome odaju pulski kasnoantički sjaj… Crkva svetoga Franje, najuznositiji je srednjovjekovni spomenik Pule, na čijem se pročelju susreću romanika i gotika… Blaženi Oton Pulski, lječitelj duše i tijela, počiva u Franjinoj crkvi. Pula, gledana iz zraka… gdje joj je središte? Pupak je ova natkrivena tržnica iz austro-ugarskih vremena u okolišu koncertnog žagora prijepodnevnih ćaskanja u gradskim kafićima… U gradu smo čije su biće uzveličali mnogi djelatnici, umjetnosti, znanosti, sporta… Središte su, naravno, i Forum i Slavoluk Sergijevca – Zlatna vrata – s književnikom Jamesom Joyceom što u blizini negdašnje Berlitzove škole (čekajući mirovinu) ispija čašu malvazije… Središte je Pule srce što kroz tisućljećȃ otkucava svoju dobrodošlicu! (d. n.) |
|
Nedjelja, 20. lipnja Treći je domaćin festivala Melodije Istre i Kvarnera 2010 grad Krk. Ovaj grad koji je nastao na istoimenom otoku, poznatom kao kolijevka glagoljaštva, ugošćuje mikovsku karavanu po šesnaesti put. Festivalske večeri tradicionalno se održavaju na prekrasnom trgu Kamplin. K R K (tekst iz uvodnog filma o Krku - Kartulina z MIK-a)
I kad ne bi imao zračnu luku… na Krk, najveći jadranski otok, trebalo bi sletjeti panoramskim pogledom… Spajajući sjeverne i južne rubove: i cesta rastvara vidike - šuma, vinogradi, masline; prekrasne plaže i zapjenjeni skutovi slanih grebena… I tako, kada nam se s gromače rastvori pogled na kamenu lukovicu zvonika crkve Marijina Uznesenja, mi smo u gradu Krku! Ovo je ponos glagoljičkih i frankopanskih tradicija, a još u antičkom zapisu stoji uklesano: „splendidissima civitas Curictarum“! Krk je mjesto ponosa i marljivosti, identiteta podneblja s pogledom na pučinu, darovitih susreta domaćih i gostiju. Na poseban način poznat je po ekološkim, u svakodnevicu ugrađenim tradicijama; priobalje i unutrašnjost naširoko su poznati po čistoći i urednosti. Putem sajmova i sličnih susreta, krčki turizam upućuje trajni poziv svim hrvatskim proizvođačima na suradnju i gospodarsku uzajamnost. Valja nam stoga ući u vidokrug ove prelijepe mediteranske citadelle koja sabire katalog otočkih ljepota. Poslušat ćemo priču starih zidina, zastati pred ljepotama Katedrale Marijina Uznesenja, razgledati njene prekrasne oltarne pale; umjetnost u srebru, Gospu u slavi, dar krčkih knezova, gotičke umjetnine u drvu… Koračamo uz ostatke rimskih terma iz prvoga stoljeća, uz Biskupsku palaču, gradske volte gdje su ljudski korak i kamen sazdani istom mjerom… Evo nas i uz baziliku svetoga Kvirina u kojoj se nalaze fragmenti romaničkih fresaka. Mala placa raskrižje je starogradskih susreta… Stižemo opet na rivu gdje ćemo uhom i pokretom uhvatiti takt Krčkoga tanca, svečanu razigranost njegovih sopaca i plesača. Krk je trajni poziv ljetnoj simfoniji cvrčaka, uz gutljaj žlahtine i zavežljaj ranih smokava… ovdje se staro i novo vezuju kao pletenice glagoljičkih slova. |
|
Petak, 26. lipnja Čavle su iza Rijeke (27) rekorder s 24 mikovskih večeri. U Čavlima je po prvi put vršen prijenos jednog festivala u boji i to finala MIK-a 1974. Festival MIK je pokrovitelj nagrade za najbolju interpretaciju na "Grobničkoj skali", festivalu koji se svake godine održava u Čavlima. Festival je namijenjen mladim i još neafirmiranim izvođačima. Dobitnik te nagrade stječe pravo nastupa na slijedećem MIK-u. ČAVLE (tekst iz uvodnog filma o Čavlima - Kartulina z MIK-a) Današnja Općina Čavle središnji je dio područja nekadašnjega Grobničkoga kaštela - srednjovjekovnog feudalnog sjedišta knezova Frankopana i kasnije grofova Zrinskih, uključujući cijelo Grobničko polje. Tu se nebu propinje najzapadniji frankopanski kaštel nekadašnje Vinodolske knežije, koji je oko tisućite godine izgrađen na rimskim temeljima. U ovome dijelu Hrvatskoga primorja stare zidine miluje, s jedne strane mediteranska klima i blagonakloni mu Kvarner, iznad kojega se isprepliću bajkovita brdašca s obiljem ljekovitoga bilja karakterističnih mirisa mediteranskoga podneblja, a s druge mu pak strane obronci još uvijek pitomih planina u nizu, kao predvorje Gorskoga kotara, daruju svježinu kontinentalne klime. U neposrednoj blizini Kaštela je župna crkva svetih Filipa i Jakova, o kojoj su prvi zapisi iz 1105. godine. Ispod Kaštela se pak proteže Grobničko polje, na kojemu su 1241. godine Hrvati pobijedili Tatare, kojih se prodori dalje od Grobničkoga polja nigdje u povijesti ne spominju. U to vrijeme Grad je Grobnik bio u vlasništvu knezova Krčkih, koji se od 15 st. nazivaju Frankopani, a iza toga Grobnik prelazi u ruke njihovih rođaka - grofova Zrinskih. 15. stoljeće je doba silovitih provala Osmanlija. Uza sve to , 1671. vrlo bogati Grobnik opljačkan i predan austro-ugarskoj komori. Prerastajući u lokalno trgovačko i obrtničko središte, grobničko se podgrađe u 19. stoljeću širi i poprima urbane karakteristike. uz prometnicu na putu od Grobnika prema Bakru, u tranzitno se i trgovačko središte razvija naselje Cernik, a uz Lujzijsku cestu mlađa naselja Soboli i Čavle, koje je danas sjedištem Općine. Na području Općine Čavle je od 1932. godine sportska zračna luka, a od sedamdesetih godina 20. stoljeća i automotodrom Grobnik. (V. J.) |
|
Četvrtak, 25. lipnja Gračišće je deveti domaćin festivala Melodije Istre i Kvarnera 2009. Gradić čije je postojanje zabilježeno već davne 804. godine, po treći je put domaćinom jedinog putujućeg festivala na svijetu. Pitoreskno mjesto poznato je po sajmu vina i po festivalu organića (usna harmonika). Dvije godine Gračišće je uz Mali Lošinj dobitnik zastave MIK-a kao najbolji domaćin. GRAČIŠĆE Uvodni tekst iz filma o Gračišću - Kartulina z MIK-a)
Gràčišće, biser središnje Istre. Izgovorit ćemo njegovo ime i onako kako to čine mještani, s osebujnim zvukom ovdašnje cakavice: Gracìšće! U pretpovijesnim je vremenima u Istri bilo oko 400 drevnih suhozidnih naselja… gradina, kastelijera. Bile su to, na uzvisinama, nastambe drevnih Histra. Na tlu starih naseobina, iznikli su gradići: jedan je od njih Gračišće. Nalazimo se na vidikovcu pozadi župne crkve svetoga Vida. Neusporediv je, zapravo nestvaran ovaj panoramski pogled… Poput božićnih kolača, za zimskih se dana tamo na sjeveru i sjeverozapadu vide bijeli obrisi… Alpe! Ova brdašca, staze i putići što ih držimo na dlanu, to su vidici kojima bi svaki čas mogla proći povorka Triju kraljeva iz Gospine Crkve na Placu… To je Škȍpljak sa svojom glasovitom Stazom svetog Šimuna. Za šetače, za razgovor s krošnjama, dobrotom zemlje i tragovima vremena – nezaboravno iskustvo! Staza veličanstvenog prijateljstva s prirodom! Gračišće je vidikovac s kojeg pogledom dohvaćamo Učku, Plominsku goru, Cres, lošinjsku Osorčicu, još dalje Velebit… A ovdje u gradu – jer je Gračišće ponajprije grad – evo nam okrepe u konobi „Marino“, pravoj srednjoistarskoj oštariji, tu uz gradska vrata i gotičku biforu palače Salomon… Pjȁt manèštre? Pršùt? Njoki, fuži… Žlómprt, kobasìce… s domàćin kapúzon i bukalèta terȃna… Za početak, možda će trebati i koja riječ prijevoda, ali potom… uz ovo ognjište svi pojmovi bivaju jasniji… Gračišće priređuje glasovitu vinsku smotru, susrete svirača organića, usnih harmonika… a Vidova, blagdan sveca zaštitnika, jedna je od najvećih pučkih svečanosti u Istri. Glasovita utrka na magarcima tek je jedan od punktova ove fešte. Kao od šale prolazimo vjekovima, ulicom nazvanom „Pod svetu Fumiju“ jer je ovdje njezina crkva iz 14. stoljeća. U njoj nalazimo raspelo iz 13. vijeka, prije nekoliko desetljeća izloženo u Parizu. Ulica kojoj krademo tišinu diči se ostacima kuća starijih od vremena otkrića Amerike… Psi svete Fumije, tj. Eufemije, uščuvali su mjesto – tako kaže predaja - od strašnih kužnih bolesti… Ovo je – ali ne boj ga se! - strašan lik kuge u kamenu, pod voltom negdašnje rezidencije pićanskih biskupa a nadomak davno zaboravljena gradskog zatvora. Kamenom prolaze koraci, korakom idu stoljeća… Ljepota kamena uz crkvu Majke Božje na Placu. Petnaesto stoljeće. Poklonstvo kraljeva na freskama i zapisi predaka u glagoljičkim grafitima. Ljepota kamena u stariću, u uklesanim mjerama za žito i ulje… u vertikali zvonika što dosiže modrinu i runo mladih oblaka. Pod Ladonju? Na Placu? Kroz osmijeh djetinjstva ili sjećanja starijih? O da, mi smo u Gračišću što u sebi nosi ponos žuljevitih ruku, postojanost, prijateljstvo i - neugasivi izazov pjesme! |
|
Petak, 25. lipnja; Subota, 26. lipnja Rijeka je po dvadeset i osmi put domaćin festivala Melodije Istre i Kvarnera . Ova najveća hrvatska luka grad je u kojem će završna večer MIK-a biti održana po šesnaestiput. U petak, 25. lipnja održat će se generalna proba, a u subotu, 26. lipnja, finalna večer MIK-a 2010., uz izravni prijenos HTV-a u 21,00 u dvorani Centra Zamet RIJEKA (tekst iz uvodnog filma o Rijeci - Kartulina z MIK-a) Evo, već ova palača – jedna od najljepših na Jadranu – zorno govori o naravi Rijeke, grada u kojem su susreću Mediteran i Srednja Europa! Ovo je riječka „Adria“ (Jadran) na čijem su pročelju, što gleda na more, likovi pomoraca, „ljudi od mora“, a s druge nas strane, prema gradu i buri… dočekuju u kamen isklesani prikazi kontinenata! Doista, Rijeka je i more i kontinent! Puna je stvarnosti i alegorijâ. A grad slavne luke u nazivu nosi rijeku, zapravo rječicu divovskog imena! Ovim se usjekom Rječina spušta do mora, uz koje nas stoljećima dočekuje Oppidum Terrae Sancti Viti. Na Rječini je, zamislite, nekoć bila gradska luka! Uz vezove, tamo do hotela „Kontinental“ stajala je davna „hostaria“, konačište uskoka, a pozadi se suncu rastvorio fratarski vinograd, Brajdica… Uronjen u sjećanja, štošta bi nam mogao ispričati gospodin s Pećina, književnik Janko Polić Kamov čiji lik nalazimo pred „Kontićem“… Ovo je slavna skalinada! Penjući se Trsatskim stubama – petsto šezdeset i jedan stepenik broju! – stižemo do Svetišta Gospe Trsatske, a Marijin je putnik, riječki hodočasnik bio i papa Papa Ivan Pavao II. Trsatska je pak gradina, Kaštel na hridi, najljepši vidikovac, pogled na cjelinu Rijeke, na luku, ulice i trgove, igru galebova, šapat i žagor staroga grada, dinamiku novih vizura… Od jutra do mraka, riječki je Korzo rijeka koraka s tisućama i tisućama pojedinačnih briga i radosti, uvijek novih razloga za susret i komunikaciju. Ovo je i hodajuća, plešuća pozornica Riječkog karnevala što združuje imaginaciju i vedrinu domaćina i gostiju s raznih krajeva svijeta. Rijeka je čakavska metropola i grad kulture. Kazalište, stalni postav glagoljice, modernitet i suvremenost u umjetnosti, pomorske tradicije, prirodoslovna zbirka i dokumenti… ukorak idu s ritmom gospodarskog centra, velikog učilišta, rasadnika znanja i umijeća. Evo još jedne skalinade! Uzdiže se od bidermajerskog zdanja današnje Radio Rijeke, uz hotel „Bonaviju“ do neorenesansne Guvernerove palače… a onda slijedi pravi esplanadni pogled tamo k rivi i moru što spaja bliskosti i daljine. Fijumanski je Morčić rekal, a vi ne pozabite… Vidimo se u subotu, 26. lipnja u 21.00 u dvorani Centra Zamet! (dn) |
|
Snimanja ovogodišnjih TV Kartulina započela su sredinom travnja, a emitiranje na devet TV postaja vršeno je tijekom svibnja i lipnja. Svakog tjedna predstavljen je jedan od sedam ovogodišnjih domaćina MIK-a. Ovogodišnje emisije osvježene su novim konceptom, kratkim prilozima, spotovima i novom špicom. Voditelji Kartulina su Mario Battifiaca i Helena Šipraka.